Osnovni pojmovi Cjenik (tarifa) – model po kojem se izračunava odnos osigurane svote i godišnje premije. Svi cjenici moraju biti odobreni i nije ih moguće mijenjati bez suglasnosti Direkcije za nadzor osiguravajućih društava. Dobit – iznos koji se pripisuje svakoj polici životnog osiguranja nakon isteka druge godine osiguranja. Dobit se računa u odnosu na osiguranu svotu i dio je isplate koji je promjenjiv. Dobit u životnom osiguranju nije zagarantirana jer se sastoji iz više faktora koji su samo jednim dijelom unaprijed predvidivi. Očekivana dobit je iznos koji se kalkulira na osnovu iskustava osiguratelja, poslovanja i načina ulaganja, te na osnovu matematičkih proračuna. Indeksacija – sredstvo osiguranja vrijednosti police. Nakon određenog, unaprijed dogovorenog povećanja životnih troškova osigurana svota i premija životnog osiguranja prilagođavaju se sukladno tom povećanju. Kapitalizacija – način na koji ugovaratelj može zadržati aktivnost ugovora o osiguranju bez plaćanja premije do kraja trajanja ugovora. U tom slučaju se radi novi proračun osigurane svote bez daljnjeg uplaćivanja godišnjih premija. Kapitalizacija se ne može tražiti prije postojanja otkupne vrijednosti na polici. Karenca – razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguratelj nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj. Korisnik osiguranja – osoba koja ima pravo na isplatu osigurane svote iz ugovora o osiguranju. Kod mješovitog osiguranja života potrebno je na ponudi navesti i korisnika za slučaj doživljenja i za slučaj smrti. Imenovanje korisnika se može opozvati i to pravo ima samo ugovaratelj osiguranja. Matematička pričuva/rezerva – je dio tehničke pričuve osiguratelja. Svrha rezerviranja matematičke pričuve je rezerviranje sredstava tekućih premija kako bi osiguratelj mogao udovoljiti svojim obvezama u budućnosti. Osigurana svota – osigurana svota je onaj iznos na koji se osigurava život osigurane osobe. U slučaju doživljenja ili slučaju smrti isplaćuje se ugovorena osigurana svota uvećana za pripisanu dobit. Osiguranik – osoba čiji se život osigurava. Osiguranik može i ne mora ujedno biti ugovaratelj osiguranja. Ugovor zaključen bez pristanka osigurane osobe je ništav. Osigurana svota je fiksni i garantirani iznos. Osiguratelj – osiguravajuće društvo koje vrši osiguranje Otkupna vrijednost osiguranja – Iznos koji se isplaćuje ugovaratelju osiguranja ako zatraži prekid osiguranja, te nakon kojega osiguratelj nema nikakvih obveza prema osiguraniku, ugovaratelju ili korisnicima osiguranja. Predujam – ukoliko na polici postoji otkupna vrijednost ugovaratelj osiguranja kod većine osiguratelja može zatražiti isplatu predujma (kredit) po polici životnog osiguranja. Ugovaratelj je i dalje obvezan uplaćivati godišnje premije osiguranja, a na primljeni predujam dužan je osiguratelju plaćati određenu kamatu. Visina predujma obično je identična visini otkupne vrijednosti police. Premija – premija u životnom osiguranju može biti jednokratna (za cijelo vrijeme ugovorenog trajanja osiguranja) i godišnja, pri čemu se osiguraniku omogućava plaćanje i u polugodišnjim, tromjesečnim ili mjesečnim obrocima. Kod »ispodgodišnjih« načina plaćanja osiguratelji naplaćuju doplatak. Prekid ugovora – je prijevremeni prekid ugovora o osiguranju. Svaki prijevremeni prekid je nepovoljan za ugovaratelja posebno ako je napravljen u prvoj polovici ugovora. U slučaju prekida prije nego su uplaćene najmanje tri godišnje premije osiguratelj ne vraća nikakav iznos jer u tom razdoblju još ne postoji otkupna vrijednost. Polica – Isprava o zaključenom ugovoru o osiguranju. Ponuda – sadrži sve bitne elemente ugovora o osiguranju i čini sastavni dio ugovora o osiguranju. Životno osiguranje se smatra zaključenim tek kada osiguratelj prihvati ponudu osiguranja. Ponuda se daje na tiskanom obrascu osiguratelja a potpisuju je ugovaratelj osiguranja i osiguranik. Pristupna dob – (starost osiguranika prilikom ugovaranaj osiguranja) izračunava se na način da se godina početka trajanja osiguranja oduzme od godine rođenja osiguranika. Reosiguranje – model podjele rizika između osiguratelja i reosiguratelja. Svaki osiguratelj je zakonom obvezan reosigurati »višak« rizika koji sam ne može pokriti. Ugovaratelj osiguranja – pravna ili fizička osoba s kojom se sklapa osiguranje. Ugovaratelj je obvezan plaćati premiju osiguranja i jedini ima pravo određivati korisnika osiguranja. Ugovor o osiguranju – pravni posao kojim se osiguratelj obvezuje osiguraniku da će mu uz određeni iznos (premiju) isplatiti naknadu , odnosno ugovorenu svotu ako se ostvari osigurani slučaj. Ugovor o osiguranju sačinjavaju ponuda, polica, opći posebni uvjeti osiguranja, te posebne odredbe (klauzule) koje donosi osiguratelj. Uvećani rizik – rizik koji povećava smrtnost osiguranika uslijed određenih oboljenja, povećane opasnosti kod određenih zanimanja, hobija ili sporta kojim se osiguranik bavi. Uvećani rizik se odražava na visinu godišnje premije, odnosno osigurane svote. Vinkulacija police – prijenos prava iz police na vinkulacijskog korisnika. U pravilu se vinkulacija obavlja u korist banke radi dodatnog osiguranja kredita. Kod neplaćanja premije osiguranja osiguratelj je obvezan obavijestiti vinkulacijskog korisnika o neplaćanju. Kod svih promjena na vinkuliranoj polici potrebno je prvo zatražiti suglasnost banke o zatraženoj promjeni. |
|
